Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun11172019

Last update06:30:53 PM

Gradnja limenog broda bez rebara

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Sve veće zanimanje za jahte od metala – zapaženo i među doskorašnjim gorljivim pristalicama stakloplastike – ponajviše je rezultat zdrave konkurencije, nastojanja konstruktora i brodograditelja da uvođenjem novih ili usavršenih metoda proizvedu jeftiniji brod. Dobar primjer takvih nastojanja je gradnja trupa od čeličnog i aluminijskog lima bez poprečnih rebara, gdje se cijela konstrukcija sastoji od oplatnih limova što, dakako, uvelike smanjuje masu, utrošak materijala i vrijeme gradnje.

Gradnja trupa bez rebara nije potpuno nova metoda. No u praktičnoj primjeni je uvijek bilo problema, jer listove od kojih se sastavlja trup valja iskrojiti vrlo točno. U suprotnom slijedi toliko popravaka da se posao ne isplati. Čak ni uz mnogo uloženog truda graditelji nisu postizali potrebnu preciznost a time ni željene rezultate sve dok nije napravljen poseban kompjutorski program. Tek uz njegovu pomoć uspjelo se vjerno prenjeti mjere zakrivljenih ploha. Među prvima koji su počeli svoje nacrte prilagođavati i za takav način gradnje bile su i u nas poznate tvrtke Van de Stadt i Hartley Boats. Služeći se izmjerama iz nacrta, graditelj sada izrezuje listove iz ravnih ploha lima, zavari spojeve i trup je gotov. (Tako su neki samograditelji uspjeli sagraditi trup svoje jahte za samo tri tjedna.) Ova brižljivo usavršena metoda doživljava veliki uspjeh.


Izrada listova

Kako načiniti listove? Najprije treba zavarivanjem nadovezati pojedinačne listove u potrebnu dužinu. Na tako dobivene dužne ploče iz nacrta se prenose izmjere za pojedinačne listove trupa. Postupak je slijedeći: pomoću nategnute i kredom dobro natrljane uzice najprije se označi srednja linija preko dužne ploče (engl. Datum line).
Kao što je vidljivo na crtežu 1,nategnuta uzica u sredini se podigne i naglo ispusti. Iza toga ostat će trag od krede, koji treba urezati u lim čeličnim šiljkom kako se ne bi izbrisao. Zatim se pod pravim kutem nanose mjerne oznake na međusobnoj udaljenosti kako je to prikazano u nacrtu. Oznake moraju biti točno pod pravim kutem. Za to je najbolje koristiti veliki trokut, kojeg graditelj može sam načiniti i čelični centimetar. Tako se dobivaju oznake za bočnu liniju svakog lista (crtež 2). Te linije treba izvući uz pomoć elastične letvice, izrezane od daske bez kvrga.


Letvica treba biti duga bar koliko polovica čitavog lista, kako bi se dobila prirodna zakrivljenost linije. Pri tom letvicu treba dobro opteretiti ili je netko mora pridržavati kako se ne bi pomakla s oznaka (crtež 3).
Osim oznake za izrez, na list se prenose i sve ostale oznake u nacrtu, koje će biti kasnije potrebne pri spajanju i pričvršćenju dijelova kao što su pregrade, rebrenice, dužnice itd. Na poleđini izrezanog lima valja označiti i vodnu liniju (VL, engl. WL ili CWL) najbolje sjekačem kako bi trajno ostala vidljiva.

Svaki list izrađuje se u dva primjerka, za lijevu i desnu stranu. Za višekoljenasti trup potrebna su četiri ili više listova puta dva (zapravo, ovisi o broju koljena). Po obliku, parni su primjerci uvijek jednaki ali se razlikuju po oznakama za kasnija pričvršćivanja dijelova pa ih na drugom listu svakog para treba ucrtavati na suprotnoj strani.

Ova faza rada završava izrezivanjem listova po obilježenim linijama. Rub reza mora ostati ravan i ne treba ga nigdje kositi. Točnost pri rezanju je vrlo bitna, jer o njoj ovisi budući oblik trupa.

Napomena: preciznost u prenošenju izmjera, iscrtavanju i rezanju listova od presudne je važnosti za uspjeh ove metode. Ovdje vrijedi također staro stolarsko pravilo – dvaput mjeri, jednom reži.

Gradnja postolja


Za nastavak gradnje potrebno je postolje, koje omogućuje spajanje izrezanih listova u cjelinu a kasnije pridržava trup do kraja gradnje (crtež 4 i 5). Postolje se sastoji od tri oslonca u obliku rebara izrađenih od profilnog željeza, međusobno čvrsto povezanih i postavljenih u ravninu.


Izmjere za sva tri oslonca postolja dana su u nacrtu i valja ih iscrtati u prirodnoj dimenziji kao šablonu na neku ravnu plohu (lim ili šperploču, vidi i brošuru   Čitanje  izvedbenog nacrta. Dobiveni oblik predstavlja unutrašnji rub postolja, a to je i vanjska linija budućeg trupa (+ 6 mm za uložak od šperploče). Da bi se pri izradi dobile potpuno jednake lijeva i desna strana, liniju preko sredine (SL, engl. CL) treba iscrtati točno pod pravim kutem prema osnovnoj liniji (OL ).

Profilno željezo reže se na komade kako je to naznačeno u nacrtu; položi se šablona i spaja točkastim varom, uz neprekidno provjeravanje točnosti oblika na šabloni, Eventualne netočnosti mogu se ispraviti udarcem čekića dok je var još topao. Na kraju, komadi željeza se vare dugim varom.

Krajnji bočni dijelovi postolja dovoljno su dugi da posluže kao noge i kao nosač za dvije vodoravne sponje, gornju i donju. Te sponje moraju biti na istoj visini i s jasno vidljivim oznakama za srednju liniju i druge oznake prikazane u nacrtu, prijeko potrebne pri spajanju. Kad su gotova sva tri dijela postolja, posao se nastavlja tamo gdje će se graditi brod.

Prvo se na tlu gradilišta nacrta srednja linija (opet s uzicom i kredom, kao što to prikazuje crtež 4), a zatim, točno pod pravim kutem na srednjoj liniji označe i tri položaja za postolje, sve prema izmjerama danim u nacrtu. Na oznake se postavljaju dijelovi postolja, počev od sredine, okomito pomoću dva viska, pri čemu su poprečne sponje vodoravne (provjerite libelom). Libela se može izraditi od posude s vodom i prozirne plastične cijevi, dovoljno duge da dosegne do svih dijelova postolja. Posuda i cijev napune se vodom, tako da razina u posudi dodje na traženu visinu iznad tla gradilišta pa će takva biti i u plastičnoj cijevi. Pri radu obavezno treba koristiti viskove i libelu.

Kada je postavljen i privremeno podbočen srednji dio postavljaju se i preostala dva, kontrolirajući ih viskom i libelom prema položaju srednjeg dijela. Na kraju se veznim profilnim komadom povežu sva tri dijela u čvrstu cjelinu, kao što je prikazano i u nacrtu. Naravno, opet se prvo zavaruje točkasto, provjeravajući položaj viskom i libelom, a tek zatim slijedi završni var.

Sklapanje listova


Na crtežu 5 prikazan je princip sklapanja listova. Pojedini izrezani listovi navlače se na postolje jedan po jedan. Za brod dužine 10-11 metara jedan list može težiti 160 do 170 kg ako je od čeličnog lima, pa će za njegovo navlačenje osim pomočnika dobro doći ručna vučnica ili koloturnici.


Počinje se s dva najdonja lista, koji se međusobno postave točno nasuprot njihovu paru kao i oznakama prema postolju. Između svakog lista i postolja ugura se po jedan uložak od šperploče debljine 6 mm. Krajeve listova treba privremeno podbočiti kako bi se mogli sastaviti u potreban oblik i zavariti. Počinje se od sredine, najprije samo točkasto, a zatim, ako su dobro postavljeni i skladni, kratkim varovima ne dužim od 3-4 cm na razmacima od 15 do 20 cm. Pri tom paziti da su listovi koji se dodiruju na istoj visini kako bi spoj bio ravan, a ne stepeničast.

Ostali bočni listovi uvlače se tako da se podignu koloturnicima ovješenim na gornje sponje postolja. Na taj se način listovi mogu točno namjestiti bez bojazni da će skliznuti. Da biste ih zadržali na mjestu dok se ne zavare, dugačkim limenim trakama treba ih privariti na nekoliko mjesta, ali samo s jedne strane kako bi se s nekoliko udaraca čekićem mogli odbiti kada više nisu potrebni. Listovi se postavljaju naizmjence, po jedan na lijevoj i desnoj strani, a nikako najprije sve na jednoj pa onda na drugoj strani, unatoč želji da se čim prije vidi polovica budućeg broda.

Tamo gdje je potrebno, npr. da bi listovi zauzeli prirodan položaj ili ako se spoj između listova ne može drugačije sastaviti, izvadi se 6-milimetarski uložak. Preciznim pridržavanjem mjera pri izrezivanju listova i samoj gradnji te postavljanju postolja izbjegavaju se problemi pri sastavljanju trupa.

Pramčana se statva stavi između listova. Može već nakon prvih postavljenih listova, a krmeno zrcalo obično dolazi na svoje mjesto tek nakon što su dva lista smještena sa svake strane. Statva i krma moraju biti, naravno, poduprti tako da ostanu nakošeni kako je predvidđeno (npr. krma stoji pod kutem od 90m stupnjeva, što se provjerava prema središnjoj i okomitoj liniji trupa).

Mjestimično zavarivanja neka ne budu duža od 3 do 4 cm i to na udaljenosti od 15 do 20 cm s unutrašnje strane trupa. Konačno zavarivanje s vanjske strane slijedi tek kada su svi listovi trupa i razmena dužnica duž najvišeg ruba trupa na svom mjestu ali i mjestimično zavareni.

Razmena dužnica postavlja se uz unutrašnji rub trupa. Trup je u ovoj fazi gradnje još elastičan, pa mu se može ispraviti i dotjerati simetričnost, ako je potrebno. Dužnice se izrađuju od profilnog materijala koji treba učvrstiti duž ruba. Zatim se čvrsto nategne uzica od vrha pramčane strane do sredine krmenog zrcala i kontrolira simetričnost; doduše, s udaljenosti od nekoliko metara vidi se dobro i od oka da li su obje polovice jednake ali ih ipak treba provjeriti još centimetrom. Mali ispravci mogući su uguravanjem ili vadjenjem klinova uguranih između trupa i postolja.

Nakon provjere, vrlo kratkim mjestimičnim varom (i to samo uz donji rub profila) dužnica se pričvrsti za trup, a zatim slijedi dugačko varenje spojnih mjesta listova.

Završno zavarivanje s vanjske strane treba potpuno ispuniti spoj. Prvoklasno zavarivanje je preduvjet za čvrst trup. Počinje se u sredini trupa i zavaruje dok se elektroda ne potroši. Zatim se radi u suprotnom smjeru s drugom elektrodom, pa tada opet iz prvog položaja s trečom. Na taj je način osigurano dovoljno vremena da se var ohladi. Naizmjenično se zavaruju lijevi i desni bok trupa kako se ne bi počeo uvijati.

Zvršni var treba izbrusiti s vanjske strane, posebno pažljivo iznad vodne linije gdje će biti vidljiv. Glatko zavarene spojeve na čeličnom trupu pravo je zadovoljstvo gledati.

Da bi se postigao dobar dugi var, pogotovo na limu, potrebno je puno vježbe i vještine. Kad to ne uspijeva graditelju, neka taj posao prepusti stručnjaku; graditelj može sve namjestiti i pripremiti točkastim i kratkim varovima, koje nije teško naučiti i zatim pozvati stručnog varioca da načini duge varove. Izdatak će biti manji, nego kad graditelj vježba izvođenje dugog vara ili čak pokvari čitave dijelove trupa lošim zavarivanjem.

Dovršenje unutrašnjosti

Prije zatvaranja trupa palubom najbolje je ugraditi čim više potrebnih dijelova unutrašnjosti.. To su osim već spomenute razmene dužnice, pregradne stijene, koljena klučišta, nosaći ležajeva u kabini, kućište (zdenac) sidra, stražnja pregrada kabine, postolje motora, osovine za kormilo i propeler te otvori za podvodne ventile. U nacrtima bude prikazano kako i na kojim mjestima treba izraditi ili postaviti pojedine dijelove. Za većinu se ta mjesta označavaju još pri iscrtavanju listova u početnoj fazi gradnje.

S obzirom da se svi ti dijelovi zavaruju na oplatni lim, treba paziti da ne nastanu izobličenja, a to znači da treba zavarivati kratko, s čestim i dugim prekidima da bi se zagrijani lim mogao ohladiti. Od spomenutih dijelova samo se zdenac sidra i koljena ključišta moraju privariti dugačkim varom dok je za ostalo dovoljan kratki naizmjenični var.

Pregradne stijene najbolje je postaviti u ovoj fazi gradnje iako se to može učiniti i nakon postavljanja palube. No tada treba prethodno izraditi šablone od tvrdog kartona ili lezonita. Tamo gdje sastav pregrade i oplate ne ispadne dovoljno blizu može se za trup prethodno privariti (naizmjeničnim varom) limena traka kao oslonac i ispuna.

Koljena ključišta
izrađuju se prema dimenzijama u nacrtu i zavaruju izravno na oplatu trupa dugim varom jer ta koljena kod jedrilice nose oputu jarbola, a kod motornog broda podupiru nadgrađe kabine i kormilarnicu.

Rebrenice se postavljaju u donjem dijelu trupa na već označenim mjestima. Prethodno treba izraditi šablone od lezonita, provjeriti dosjedanje pa tek zatim prema njima izrezivati materijal. Zavaruju se naizmjenično, a mjesto gdje se gornji rub sastaje s pregradom u trupu vari se zajedno.

Postolje motora i osovina propelera Dimenzije i položaj postolja ovise o tipu motora i veličini propelera, jer osovina mora biti toliko naklonjena da propeler na njenom kraju ima dovoljno prostora ispod dna trupa da bi se slobodno okretao.

Najbolje je bokocrt iscrtati u prirodnoj veličini onog dijela trupa gdje dolazi motor i osovina. Treba ucrtati i položaj 'I' ili 'V' nosača osovine te samu osovinu pa će se dobiti i položaj motora, odnosno potrebna visina postolja. Na mjestu gdje linija osovine sijeće trup izbuši se manja rupa, a zatim u sredini trupa – približno tamo gdje će završavati motor – privremeno zavari komad kutnog profila. Za njega se zaveže i nategne uzica do nosača osovine, ali tako da prolazi kroz načinjenu rupu (vidi crtež 7). Kako ova uzica osim položaja osovine pokazuje još mjesto i položaj izlazne osovine motora, lako se utvrđuju mjere i smještaj postolja, služeći se podacima motora kojeg ćete ugraditi. Sada se može proširiti i rupa za statvenu cijev, pazeći da uzica prolazi kroz sredinu rupe. Statvena cijev se precizno namjesti (opet s uzicom kroz sredinu) i zavari.


Osovina kormila Cijev osovine kormila mora biti točno u položaju kao što je prikazano u nacrtu. Prenjeti je treba i u bokocrt. Cijev osovine zavari se tako da kroz oplatu trupa proviruje najmanje 5 mm; počinje se s unutrašnje a završava s vanjske strane. Za to vrijeme brtvene i nosive ležajeve treba izvaditi pa zavarivati s prekidima kako se cijev ne bi izobličila od topline. Gornji rub cijevi treba biti čim više iznad vodne linije trupa.

Podvodni otvori
Rupe za podvodne otvore kroz koje će se crpsti ili ispuštati voda, gdje će se montirati dubinomjer i brzinomjer treba izraditi prije pjeskarenja trupa. Mjesta za rupe planiraju se tako da pri unutrašnjem uređenju kabine ne budu pokrivena. Vijke za učvršćenje žrtvenih anoda također treba navariti.

Balastna kobilica

Od nekoliko načina kako se na jedrilicu postavlja kobilica prikazujem ovdje onaj gdje se izrađuje zasebno i učvršćuje kad je trup već završen. Oblik i položaj kobilice prikazan u nacrtu treba vjerno prenijeti – to je vrlo važno za kurseve jedrenja u vjetar – jer se pokvareno više ne može ispraviti.

Dijelovi se sastavljaju i zavaruju u uspravnom položaju (crtež 8). Položaj okomitih pregradnih ploča treba točno odrediti u skladu s oblikom kobilice. Ploče se kasnije sastaju s rebrenicama trupa pri spajanju na brod. Bočne stranice zavare se za pregradne okomite ploče ali s unutarnje strane. Zato na ploču koja će se zavariti kao druga najprije treba obilježiti i izrezati proreze dugačke 7,5 cm i šipke koliko i lim pregrade (vidi crteže 8 i 9). Najprije se zavari stranica bez proreza, a zatim namjesti druga (crtež 10). Varom treba potpuno ispuniti proreze na bočnoj stranici.

Najbolje je ako predviđeni balast bude olovni. Odlikuju se blokovi, primjerice visine 20 cm, i smjeste na dno balastne kobilice. Dobro ih je namjestiti dok još nije zavarena i druga bočna stranica kobilice, a ostatak prostora ispuniti tako da se izravno ulijeva istopljeno olovo. Radi se sloj po sloj kako se olovo ne bi rashladilo prije nego stigne do donjih dijelova. Vrh balasta zatvorite slojem bitumena kako ne bi ulazila voda iz kaljužnice broda.

Montaža balastne kobilice može se ostaviti za kraj, tj. neposredno prije porinuća, što je i najpraktičnije ako brod treba duže prevoziti do vode. No, izrezivanje otvora na trupu gdje će doći balastna kobilica valja pripremiti i obaviti vrlo pažljivo i precizno.

Najprije se izradi šablona vrha balastne kobilice (crtež 11) te izreže po ucrtanoj liniji, pritisne na odgovarajuće mjesto na dnu trupa i precrta. Nakon toga se jednostavno izreže zacrtano na limu trupa. Pri montiranju brod treba podignuti da bi se balastna kobilica mogla dovući ispod trupa, naravno. To se može učiniti i ručnom hidrauličnom dizalicom (npr. onom za kamione); ispod broda (pramca i krme) popreko se provuku dvije čvrste grede i podižu dizalicom centimetar po centimetar na jednom kraju te podmetnu podlošci. Zatim se podiže drugi kraj pa tako postepeno na sva četiri mjesta ukrug, koliko je potrebno da bi se brod podignuo na potrebnu visinu.

Kad je kobilica podvućena ispod trupa, vade se podlošci (opet uz pomoć dizalice), jedan po jedan dok se brod ne spusti do kobilice. Na taj se način može precizno, bez žurbe i napora, uskladiti položaj za spajanje. Vrhovi pregrada (crtež 12) zavare se za rebrenice, a na kraju i bočne stranice za oplatu trupa s unutrašnje i vanjske strane.


Paluba

Za razliku od uobičajenog redoslijeda poslova, pri gradnji čeličnog trupa bez rebara pramčana se paluba postavlja tek kad je dovršena. Lim se izreže u potrebnoj veličini, navare gotove sponje i zatim se paluba podigne ne trup i privari. Svi otvori kao što su vidjelica (kod nas se za to uporno rabi tuđica: bokaporta) i zdenac sidra izrezuju se na kraju, tj. kad je paluba postavljena i zavarena.


Luk palubnih sponja u pravilu je prikazan u nacrtima i treba ga samo prenjeti na šablonu. Profilno željezo od kojeg se izrađuje savija se udarajući čekićem (crtež 13). Radi se postupno i uspoređuje sa šablonom imajući na umu pravilo: udaraj jako ako treba, ali nikad dvaput uzastopce po istom mjestu. U toj fazi, dovršene sponje privare se samo točkasto uz lim palube na označenim mjestima. Lim savijate dok to radite tako da stupite na njega, crtež 14. Sponje ne dolaze do samog ruba kako bi ostalo prostora za već postavljenu razmenu dužnicu uz rub trupa.

Kad je pramčana paluba postavljena na trup može se ujedno provjeriti i s koliko je točnosti građen trup. Ako spoj nije idealan, može ga se donekle prilagoditi djelomičnim odvajanjem razmene dužnice. (Zbog toga je dobro ako je sve ostalo do tada učvršćeno samo točkasto.) No i širina palubne ploče može se malo promijeniti otpuštanjem ili povećanjem luka sponje. Pri montaži će pomoći opet zatezanje uzice od pramca do krme, te oznaka središnje linije, prethodno ucrtane kredom na palubnoj ploči.

U toj fazi gradnje i paluba se privaruje točkasto, a s konačnim zavarivanjem treba pričekati dok svi dijelovi palube i nadgradnja kabine ne budu završeni i postavljeni na zadovoljavajući način.

Krmena paluba obično nema sponji već treba iskrojeni lim samo zategnuti preko vrha zrcala i prve pregrade. Potrebni otvori izrežu se naknadno.

Bočna paluba postavlja se na kraju. Polusponje su ravni profilni komadi koje ne treba savijati jer tu paluba nema luk nego samo blagu kosinu koju već naznačuje razmena dužnica, koljena ključišta, te pramčana i krmena paluba. Iskroji se tako da pri spajanju s ostalim dijelovima ostane zijev od najmanje 2,5 mm. To će omogućiti dobar i čvrst var.

Nadgrađe kabine

Kao i kod drugih dijelova, točne izmjere dane su u nacrtu i za nadgrađe kabine. Pažljivim krojenjem, sklopljeni dijelovi će bez daljeg prilagođavanja dati pravi oblik. No i tu se dijelovi sklapaju samo točkastim privarivanjem sve dok se ne postavi i namjesti posljednji dio. Otvori za prozore i vidjelice izrezuju se naknadno. To je bolje nego da se učini prije montaže.

Stranice kabine namjeste se tako da se sastaju s bočnom palubom. Ako je potrebno, paluba se može malo podignuti ili spustiti. Nagnuće stranica odredit će pregrada na kraju kabine prema kokpitu, a da li su obje stranice podjednako nagnute po cijeloj dužini provjerava se uz pomoć uzice nategnute preko sredine i centimetra. Potrebne razdaljine dane su u nacrtu.

Krov kabine izrađuje se i postavlja na isti način kao i pramčana paluba. Krajevi sponje ni ovdje ne dodiruju lim stranice (kao što ni sponje palube ne naliježu dokraja do razmene dužnice), a zijevajući se prostor može iskoristiti za ugradnju električne instalacije prije nego što se zatvori oblogom.

Pri izradi nadgrađa kabine valja znati da njegova linija uvelike pridonosi izgledu jahte. Kad se dobije zadovoljavajući oblik, sve spojeve treba zavariti, pažljivo ispunjavajući zijev dokraja. Počinje se od sredine i radi postupno i naizmjence prema krajevima, prekidajući kad je to nužno da se spriječi pregrijavanje a time i izobličenja.

Bojenje čeličnog lima


Primjena boje na sintetskoj osnovi potpuno je istisnulo iz upotrebe stari način zaštite metala prema kojem se lagano zahrđala površina lima premazivala minijem, kao temeljnom, pa zatim uljenim bojama. Suvremeni premazi za brodove višestruko su trajniji i potpuno pouzdana zaštita, ali zahtjevaju čiste površine pri nanošenju i bez imalo tragova hrđe. To se najbolje (i jedino) postiže pjeskarenjem (kad su trup i paluba dovršeni te privareni svi konstrukcijski dijelovi). Pjeskari se i zaštićuje bojama iznutra i izvana. Tako priređena površina odmah se premazuje specijalnim temeljem kao što su Galvacoat Hempels), Zincovil i Zincoflex (Vernice Veneziani) ili Interzink i Epoxol (International Yacht Paints), odnosno poboljšane varijante ove kategorije boja koje su se u međuvremenu pojavile na tržištu. Nakon toga stavljaju se ovim bojama odgovarajući međupremazni i završni lakovi na poliuretanskoj i epoksidnoj osnovi.

Specijalni alati za rad limom

Aparat za elektrozavarivanje (najbolje trofazni ako postoji priključak). Već i oni male veličine mogu privariti lim debljine 4 mm. Uzemljenje treba biti propisno, kablovi dovoljno dugački kako bi se moglo raditi u unutrašnjosti trupa a da pri tom aparat ostane vani. Osoba koja radi mora imati čvrste cipele s gumenim đonom.

Električni rezać lima je najprikladniji za poslove oko rezanja limova. Rez ostaje gladak i ne treba ga popravljati.

Plamenik (kisik+acetilen) nije prijeko potreban ali može korisno poslužiti pri izrezivanju vidjelica i otvora za prozore ali i drugdje gdje ne možete upotrijebiti rezač lima.

Dobra električna brusilica s mogućnošću pričvršćivanja ploča za rezanje profilnih dijelova.

Graditelju će sigurno dobro doći još po neki metaloprerađivački alat ali gore spomenute smatram neophodnim za udoban i kvalitetan rad.

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries