Moja Lađa

sajt u test verziji!

Wed11142018

Last update06:30:53 PM

Zeleno more Vojvodine

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Ali najprije odlomak iz pisma upućenog mojem beogradskom znancu R.J. s kojim povremeno razmjenjujem misli i savjete vezane za nautiku, računala, klasični jazz i slično:

Pozdravljen, 

Slušajući u vijestima kako su telefonske kompanije i u nas zakonski obavezne čuvati godinu dana sve zapise telefonskih razgovora, SMS poruka i e-mailova, pa ih na zahtjev staviti policiji na raspolaganje, pitam se što ostaje od naše privatnosti i - na kraju - naše osobnosti. Istina, velika većina običnog svijeta i nema tajni koje bi trebalo štititi od 'javnosti' ali to ne znači da bi se i oni najravnodušniji - uključujući i mene - ugodno osjećali ako vide kako će svi saznati sve. 

 Nije li staromodno tako razmišljati u ovo digitalno doba?  

Sjetih se i kako si me svojevremeno pitao - a učinili su to još neki poznanici - zašto ne sudjelujem u dopisivanju na društvenoj mreži Facebooka ili Twitera. Moj je odgovor bio kako nemam u mojoj svakodnevnici događanja koja bi zavrijedila objavljivati ih svima koji to zažele pročitati. Doduše, propustio sam još tada kazati kako bih se zbog javnog iznošenja osobnih stvari osjećao neugodno.Sada mi je i drago zbog toga jer sve više izlazi na vidjelo kako informacije iz dopisivanja na društvenim mrežama naveliko koriste spretni promotori za sticanje zarade. 

 A kako će se još upotrijebiti podaci i sadržaji poruka skupljeni u 'oblacima' iznad društvenih mreža, koje - usput kazano - sam korisnik ne može izbrisati, tek ćemo vidjeti u ne tako dalekoj budućnosti. 

  No, rado priznajem kako je i meni zanimljivo čitati razmišljanja, zamisli i stavove drugih, a bogme i uzbudljivo kad mudruju o novim idejama ili pravim inovacijama. Doduše, takva štiva se ne pojavljuju često ali ih ponekad nalazim u raznim časopisima, feljtonima, kolumnama i blogovima koje manje-više redovno čitam po internetu. Jer, nakon svakodnevnog ponavljanja uvijek istih pojava, kopiranja tuđih vještina i oponašanja 'pametnijih' vidljivo je kako se posvuda osjeća nedostatak novih ideja pa inovativne zamisli mislećih autora ostaju jedini znak da evolucija ipak nije izumrla. Barem ne u idejama.  

Zato, kada bi postojala društvena mreža na kojoj se razmatraju inovativne ideje, rado bih prisluškivao kako bih jednog dana otišao uvjeren da će se život na zemlji ipak jednom promijeniti - na bolje!


Većina mojih poznanika i prijatelja povezani su plovidbom i brodovima, pa tako i gore već spomenuti R.J. s kojim održavam prijateljstvo još iz vremena dok je bio urednik u jednom izdavačkom poduzeću u Beogradu gdje, iako rodom Nišlija, živi još od studentskih dana. Tu je i zavolio nautiku. Ako niste znali, zahvaljujući brojnim plovnim rijekama u susjedstvu - osim Dunava i Save nedaleko su i prelijepe vojvođanske rijeke i kanali - mnogi stanovnici Beograda veliki su zaljubljenici u plovidbu i najveći dio svojeg slobodnog vremena provode uz vodu. Pa tako je i moj prijatelj nakon umirovljenja prionio dovršiti gradnju svojeg broda, uređujući njegovu unutrašnjost, nadopunjujući opremu... Svaki lijepi dan iskoristio bi za odlazak do nedaleke mu Ade Ciganlije gdje je u jednoj od brojnih savskih marina zavezao brodić.

 Najtopliji ljetni mjeseci i ovdje su tradicionalno rezervirani za odmor u prirodi. To je vrijeme kad beogradski vlasnici plovila odlaze na više kraćih ili barem jedno duže krstarenje. A kako su radovi na brodu mojem prijatelju dobro napredovali, došlo je vrijeme kad sam mu se i ja mogao pridružiti na jednom krstarenju. Kao jedriličaru s mora nije mi bilo teško uklopiti se u višednevni boravak na motornom brodu i plovidbu tekućim zelenim vodama, manevrima oko pristajanja i otplovljenja, sidrenja ili ponekad otežanog nalaženja dovoljno dubokog prolaza. Doduše, ljeti je i na plavom moru jednostavnije ploviti pa se čovjek možda ne bi trebao zavaravati kako je lakše postati riječni negoli morski 'vuk'. I na rijeci bude nevera i oštrih sjevernih vjetrova, valova, opasnih područja, neugodnih pličina ili bliskih mimoilaženja s većim plovilima... No, nemalo zahvaljujući i kapetanovoj dobroj pripremi broda, naša je plovidba prošla bez poteškoća tako da smo se u cijelosti mogli posvetiti radostima putovanja i ljepotama krajolika. 

 Vojvodina me podsjeća na istočnu Slavoniju. Posvuda, dokuda vam oko seže prostiru se ravničarski tereni, plodne zemlje i domaće hrane u izobilju, naselja širokih ulica, koje su više nalik avenijama, a neskromno velika dvorišta oko kuća možda najviše iznenađuju one naviknute na štedljivo skrojena naselja dalmatinske ili sjeverno-zapadne Hrvatske. Osim Vojvođanki koje su izgledom puno ljepše od žena s južne strane Dunava (ali njihovi su zato muževi zgodniji), mene su ponajviše impresionirale rijeke urezane u bujno zelenilo: Tamiš, Tisa, Dunav, pa čak i donji tok Save ali i veliki broj plovnih kanala, koji svi zajedno čine istinsko Zeleno more Vojvodine! 

Ovdje vam vreva i buka naših gradova nestanu iz sjećanja kao krpom obrisani. Okružuju vas samo mir, tišina, zelenilo i voda koja mirno teće ispod vas. Zaustavite se gdje poželite. Kupate se, čitate, lješkarite (ako se još sjećate što znači ova riječ) i ostanete koliko vam se bude htjelo, odnosno dok ne potrošite zalihu jela i pića koju ste ponjeli na brodu. Ali i nakon toga ne morate otići ako vam se ostaje - možete izaći na obalu i otpješačiti do prve seoske trgovine po novu zalihu...

 Zato, tko je u prilici, neka ne propusti makar i kratku plovidbu između bujno obraslih, nekima romantičnih obala vojvođanskih rijeka i kanala ali i da neizostavno proba riblju čorbu od svježe upecanih riba ili grah pripremljen na lokalni način.

 Kao uvijek, nije sve idealno i trebati će još dosta raditi i ulagati u nužnu infrastrukturu plovnih puteva Vojvodine prije nego se mogu iskoristiti njene velike turističke mogućnosti. Postoji čitava mreža plovnih kanala, prvi su iskopani još u 19. stoljeću ali su danas mnogi dijelom loše održavani, neki i zapušteni. U takvim prilikama teško je, primjerice, isplanirati opsežnije krstarenje. Zato se turizmom na Zelenom moru Vojvodine bave zasada samo domaći. Na svoju ruku i u vlastitom aranžmanu.

Izvor:www.walterturnsek.t-com.hr


Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries